Svjedok Tužilaštva BiH na suđenju za zločine počinjene u Vogošći izjavio je da ne zna da li je optuženi Jovan Tintor bio šef Kriznog štaba ili predsjednik općine.
Goran Regoje je ispričao da je polovinom juna 1992. došao u Vogošću te se vojno angažovao u Interventnoj jedinici, na čijem čelu je bio Boro Radić. Posvjedočio je da je tokom rata rijetko viđao Jovana Tintora, te je putem medija saznao da je optuženi bio šef Kriznog štaba ili predsjednik općine.
Regoje je naveo da je od ljudi u svojoj jedinici čuo da je Radić naredio da Tintora ubiju ako ga vide u Vogošći.
Bošnjački civili iz Vogošće, prema Regoju, mogli su izaći samo uz pomoć “nekih Srba”. Svjedoku je zatim predočena izjava iz istrage u kojoj je kazao da je odobrenje za izlazak iz Vogošće izdavao Krizni štab na čelu s Tintorom. Svjedok je odgovorio da je odobrenje davao “neko iz općine ili Kriznog štaba”.
Tužilaštvo BiH tereti Tintora, bivšeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za zatočavanje, mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.
Rašid Hodžić je rekao da su u proljeće 1992. mještani Svraka (općina Vogošća) imali noćne straže oko svojih kuća.
“Navečer, 2. maja, napadnuti smo u Svrakama. Iz Semizovca se zapucalo. Napad traje do 4. maja, kada je došao Esad Muračević i govori da se pakujemo u kolonu i da smo predati. Nas je oko 850 bilo kad smo ušli u vojni krug”, posvjedočio je on.
Svjedok je kazao da mu nije poznato ko je Tintor.
Hodžiću je predočen zapisnik u kojem stoji da ih je neki pukovnik pitao za Tintorovih devet šura te im je rekao da “poruče svojima da vrate devet osoba jer će za svaku glavu ići tri njihove”. Hodžić je potvrdio taj dio iskaza.
Prema svjedoku, on je proveo oko sedam dana u kasarni kada su žene i djeca vraćeni u Svrake, a muškarci su odvedeni u “Nakinu garažu”. U toj garaži, svjedok je, kako je kazao, boravio oko 20 dana te je jednom išao na rad u klaonicu, da utovara kože.
Nakon toga, kako je pojasnio, vraćeni su u Svrake, ali su noću morali spavati u “Planjinoj kući”. Dodao je da su tokom boravka u “Planjinoj kući” dvije grupe muškaraca odvedene – njih ukupno 27 – te da se ne zna njihova sudbina. “Dva tijela su nađena kod Visokog, u vodi”, izjavio je on.
Treći svjedok Sead Hasagić je ispričao da je živio u mjestu Uglješići (općina Vogošća), te da 25. maja 1992. dobija informaciju iz mjesta Krše da će biti oružani sukob. Nakon pet do šest dana, svjedoka je, kako je rekao, nazvao Šešo Stanić, koji mu je kazao da se organizuje i da izvuće mrtve ljude iz Krša.
“Mi smo se u Ugorskom organizovali, traktorom smo otišli. Četiri tijela su bila, a jedno u štali. Vidio sam neka tijela, a druga su bila u takvom stanju da nisam mogao gledati”, posvjedočio je on.
Suđenje se nastavlja 9. oktobra.
/PREUZETO SA BIRN BIH/
