Amira Mekić je osoba sa invaliditetom koja svakodnevnici prkosi opstankom i upornošću za bolje sutra otkad je, usljed teškog ranjavanja u periodu agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao prva žena amputirac u opkoljenom Sarajevu postala majka.
„Teško se sjećati i dana kad sam teško ranjena te 1993. godine. Bio je novembar a ja sam imala samo 24 godine. Jedno malo dijete sam imala kada sam ostala bez noge“, kaže Amira i dodaje da borba za život nije prestala. Rodila je još jednu kćerku i brinula se o svemu tih ratnih mjeseci i godina. Uz svoje teško stanje bila je i majka i žena koja je ispraćala muža u rat. Imala je podršku bližih članova porodice. Ipak, Amira nikad nije posustala i naglašava da ono što te nije ubilo samo te je ojačalo. „Ako si invalid nije kraj svijeta“, kaže Amira i potvrđuje da sve što je prošla i prolazi lakše podnosi uz svoju porodicu.
Amira Mekić je među onima koji su spremni pomoći drugima. Doprinos rješavanju problema sa kojima se suočavaju preživjele ratne žrtve dala je posebno kroz rad u Udruženju „Civilne žrtve rata“ Vogošća. Ova heroj majka kaže da se treba izdići iznad problema i suočiti se sa stvarnošću jer “invaliditet ne smije biti prepreka da se ne boriš dalje”. Dok god može, Amira kaže da će raditi na tome da se brojni problemi rješavaju, jer teško da društvo može razumjeti potrebe invalida.
Veliki je broj žena koje su stradale u ratu. Iako se suočavaju sa različitim problemima one su ostale istrajni borci jer bitka za život je najvažnija. Među takvim istrajnim borcima je i naša sugrađanka Amira – heroj majka.
