U cilju čuvanja kulture sjećanja ali i sjećanja na nevine žrtve koje su dale živote za slobodnu BiH na području općine Vogošća, sagrađena su spomen-obilježja u kojima je uklesan dio historije naše zemlje. Historije o kojoj se ne uči previše i koja se pokušava iskriviti, izjednačiti žrtva i agresor. Spomenici u centralnim vogošćanskim ulicama, kao i oni koji su sagrađeni na mjestima pogibija i bitaka, zapravo ne daju da se to dogodi. Skoro svakodnevno se šalju poruke da treba čuvati našu historiju i obilježja, međutim često ih se ignoriše.
Postavlja se pitanje, kome je svejedno? Zašto ne poštujemo ubijenu mladost, njihove porodice? Kako je moguće da ne prepoznajemo trud lokalne zajdenice u nastojanju da spriječi zaborav, kako to odgajamo našu djecu?
Svaka vrsta neprikladnog odnosa prema spomen obilježjima tretira se kao narušavanje javnog reda i mira. U slučajevima oštećenja smatra se krivičnim djelom koje se može novčano sankcionisati.
Nedogovorno i nehumano ponašanje prema veoma važnim događajima i simbolima koji podsjećaju na taj period ne može i ne smije biti prihvaćno niti u jednom društvu.
