I pored brojnih rezolucija i konvencija o zaštiti djece, svakodnevno svjedočimo o zlostavljanju i stradanju djece u svijetu. Međunarodni dan nedužne djece – žrtava agresije, prilika je za evociranje sjećanja na nevine žrtve ratnih sukoba u svijetu, a u BiH je to posebno značajno u kontekstu tragičnih iskustava s kraja 20. stoljeća. U Sarajevu je ubijeno više od 1.600 djece, teže i lakše ranjenih je na stotine koji se i danas suočavaju sa posljedicama.
Berina Karaga iz Vogošće, samo je jedna od žrtava. Kao djevojčica ranjena je u predjelu glave, preživjela je zahvaljujući čudu, posljedice ranjavanja osjeti svakoga dana, a sjećanja su kaže još svježa i ako se sve dogodilo davne 1992. godine. Od iste granate ranjena je i njena majka, a poginuli su njen najbolji drug i njegova mama. Zbog toga je još teže zaboraviti 19. septembar 1992. godine.
Danas je majka trogodišnje Nur, bez stalnog zaposlenja i riješenog stambenog pitanja, sa apsolventskim stažom na Pravnom fakultetu, reklo bi se sa brigama koje ima većina bh stanovništva. Ipak postavlja se pitanje nisu li društvu djeca žrtve agresije trebala biti veća briga? Takvim odnosom je razočarana, jer kako kaže čak više nema ni poziva za reviziju invalidnine, koja bi trebala biti veća s obzirom da je i prije nekoliko godina zbog posljedica ranjavanja bila podrvrgnuta novoj operaciji.
Tokom agresije na BiH, na slobodnim teritorijama naše općine zabilježeni su zločini nad civilima. Tako je na Kobiljoj Glavi, od jedne granate ubijeno sedam civila među kojima troje maloljetnika, Adela Mameledžija, Fikret Avdagić i Muamer Delalić.
