Nimalo jednostavan životni put i stravična dešavanja iz jula 1995. godine, Jusufa Ibrahimovića, suprugu i pet kćeri doveli su Vogošću, na Blagovac gdje su se skućili i započeli novi život. Kupili su plac, podigli kuću i okrenuli se plasteničkoj proizvodnji kojom su se bavili i u rodnom Podrinju.
Pod plastenicima je oko 150 metara kvadratnih, višegodišnja iskustva i vrijedan rad rezultiraju odličnim prinosima. Proizvodnja je bazirana na različitim sortama paradajza, paprike, krastvaca ali se tu nađe i drugog povrća, buranija, dinje, lubenice.
“Plastenici su danas sigurniji vid proizvodnje, posebno u ovim predjelima gdje se za jedan dan znaju izmijeniti tri godišnja doba. Ima posla, treba uraniti i okasniti, ali se isplati jer dobra roba uvijek nađe put do kupaca. Supruga je glavna, zna kad se šta i kako radi, a sve je važno i okopati i đubriti i rasaditi na vrijeme i kako treba.” – kaže Jusuf
Plastenička proizvodnja zahtjeva poštovanje određenih pravila, bez dobro pripremljenih plastenika i kvalitetnog rasada, koji takođe proizvode neće biti ni plodova. Sve što se ne zna nauči se, Ibrahimovići nesebično svoje znanje dijele sa svima koji to žele, pokažu, obučavaju i savjetuju mlade da probaju jer rad se mora isplatiti.
Zanimljivo je još i to da je Juka poznat i u muzičkim krugovima tako da se od poljoprivrede odmara uz sintisajzer i obrnuto. Pet kćeri je kaže sa suprugom odgojio i poudao. Danas najradije vrijeme provodi sa unucima, a nedjelje su rezervisane za zajednička druženja, pet kćeri, pet zetova i šestoro unučadi, neprocjenjivo bogatsvo na koje su Ibrahimovići s razlogom ponosni.
