Svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetio se kako je s drugim logorašima stajao u živom štitu za vrijeme borbi na brdu Žuč kod Sarajeva i kako je bilo mrtvih i ranjenih.
Svjedok Emir Durmo kazao je da se od 50 logoraša koji su taj dan odvedeni iz “Planjine kuće” na području opštine Vogošća vratilo samo njih osam koji nisu bili ranjeni ili poginuli.
On je svjedočio na suđenju Miladinu Trifunoviću, koji je, kao nekadašnji komandant Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VSR), optužen da je učestvovao u širokom i sistematičnom napadu VRS-a na civilno muslimansko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine.
Prema optužnici, Trifunović je davao saglasnost podređenima da zatvorene civile iz “Planjine kuće” koriste za radove na prvim linijama borbenih dejstava iako je znao da to nije bezbjedno.
Svjedok Durmo je ispričao da je imao 17 godina kada je 31. maja ili 1. juna 1992. s drugim mještanima zatvoren u školu u svom selu Bioča. On je izjavio da je nakon nekoliko dana sa 55 muškaraca odveden u magacin u Podlugove, gdje su držani 75 dana.
Prema njegovim riječima, uslovi su bili nikakvi – bez vode, uslova za higijenu, kao i sa oskudnom hranom.
“Kad ne odete u WC 30 dana, sve vam je jasno koliko smo hrane dobijali”, rekao je Durmo.
Naveo je da su odatle prebačeni u “Planjinu kuću” u Svrakama, odakle su odvođeni da kopaju rovove i izvlače ranjenike.
On se prisjetio da je bilo ljeto, nekog 19. kada im je upravnik Branko Vlačo kazao da treba 50 ljudi “za neki posao koji neće biti opasan”. Rekao je kako je onda došao “neki sa činovima”, sa kojim je Vlačo nešto šaputao.
Sud BiH je osudio Vlaču na 13 godina zatvora za zločine počinjene na području Vogošće.
Poslije toga, kako je Durmo kazao, rečeno im je da idu na Žuč.
Svjedok je izjavio da je na Žuči vidio dosta srpske vojske, uključujući neke iz Srbije. On je kazao da su im rekli da će biti napad i da ne pokušavaju pobjeći, jer će “biti mrtvi vaši koji su ostali”.
Dok su bili na tom području, kako je kazao svjedok, bilo je provokacija i prijetnji.
Durmo je rekao da su ih uputili do jedne iskopane jame i da je počela pucnjava i granatiranje. Kako je kazao, odvedena je prva grupa od 20-ak logoraša. Vidio je kako nose krvave ljude.
On je rekao da je u jednom trenutku došao red na njega da sa još dvojicom ponese municiju i stigli su na jednu zaravan.
“Petnaestak ljudi, logoraša, bilo je poredano… Bacili smo sanduke, hvatali se ispod ruke. Od straha, gledate očima ali ništa ne vidite… Čovjek do mene se trznu, pogodi ga metak. Hvataš drugog ispod ruke. Čekaš kad će te pogoditi”, prisjetio se svjedok.
On je dodao da je poslije stigla naredba za povlačenje i da su neko kraće vrijeme kopali rovove.
Prisjetio se kako je jedan ranjeni vojnik repetirao pušku i htio ga ubiti, ali da su ga drugi vojnici spriječili.
Svjedok je, na pitanje tužioca Adisa Nuspahića, nabrojao imena nekoliko poginulih i ranjenih, ali je naveo da se danas više ne sjeća ko je gdje poginuo, pošto su vođeni i na druga mjesta.
Trifunovićev branilac Rade Golić predočio je svjedoku raniji iskaz, pitajući ga zbog čega nije spominjao Branka Vlaču i čovjeka s činovima. Durmo je kazao da se naknadno prisjeća nekih detalja.
Svjedok je potvrdio da mu je poznato da je jedan ranjeni logoraš bio prevezen na Pale, gdje je podlegao, a da je drugi prebačen u Beograd na Vojnomedicinsku akademiju (VMA), odakle je otišao u Njemačku.
Na pitanja članova Vijeća ko im je izdavao naredbe na Žuči, Durmo je odgovorio da su to bili neki vojnici. Rekao je da su srpski vojnici bili iza njihovih leđa, iza drveća, a da su neki dolazili i do njih.
Pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), kako je naveo, bili su ispred njih 20-ak metara i u jednom trenutku je vidio kada im daju znak rukom da pobjegnu.
Nastavak suđenja je 25. juna.
/preuzeto sa BIRN BIH/
