Svjedok na suđenju Miladinu Trifunoviću, optuženom pred Sudom Bosne i Hercegovine za zločin protiv čovječnosti na području Ilijaša i Vogošće, govorio je kako je u proljeće 1992. godine odveden u zatočeništvo u “Planjinu kuću”, odakle je vođen na kopanje rovova i u “živi štit”.
Ibro Mujanović, iz sela Vranjak kod Semizovca, bio je pripadnik rezervnog sastava policije sve do zarobljavanja početkom svibnja 1992. godine nakon čega je odveden u “Planjinu kuću”.
“Sve nas Muslimane, 10-15 ljudi je bilo, odveli su u ‘Planjinu kuću’, ogromni objekt na ulazu u naselje Svrake. Tamo sam zatekao puno logoraša, preko stotinu njih, iz Ilijaša, Semizovca, Hadžića… Ostao sam tamo sedam mjeseci”, rekao je Mujanović.
Ispričao je kako je “bilo i maltretiranja logoraša, jer su dolazili ljudi sa strane i ispitivali”, te dodao kako je, zajedno s drugim zatočenicima, svakoga dana odvođen na prinudni rad koji je podrazumijevao “kopanje rovova na linijama” ili “sječu šume”, a odveden je i da bude “živi štit na brdu Žuč”.
“Tri dana su me vodili u živi štit. Došao je 18. septembra vojni autobus, bez sjedala, i nas je 50 pokupilo toga dana. Nismo znali kuda nas voze. Prvo je počelo granatiranje, a onda su specijalci uzimali po dvojicu i gurali nas naprijed, kao živi štit, prema linijama Armije BiH. Onaj koji nas je vodio u toj akciji je upucan, pa sam ga morao vratiti nazad, a onda su me poslali da kopam rov”, posvjedočio je Mujanović.
Osim njega, svjedočio je i Jovan Čolaković, također bivši pripadnik rezervnog sastava policije. Rekao je kako su njegove komšije Muslimani “živjeli i boravili u svojim kućama u Vranjku, sve do augusta, kad su se dogodila dva napada Armije BiH u pet dana, a onda su jedno vrijeme bili u zatvoru, koji je bio u ‘Planjinoj kući’”.
“Vođeni su da rade na utvrđivanju linija. Dobio sam naređenje i dolazio u ‘Planjinu kuću’ nekoliko dana, vodio ljude na rad i vraćao ih, ali ne mogu se sjetiti po čijoj naredbi. Niko nije poginuo tamo dok su radili – one koje sam preuzeo, njih sam i vraćao. Svi su vraćeni u istom broju”, rekao je Čolaković.
Kao pripadnik policije upućen je na brdo Žuč, te je priznao kako je “samo jednom bio tamo, 18. septembra, kad je počela ofanziva Vojske Republike Srpske”. Optuženog Trifunovića nije poznavao prije rata, ali je čuo da je ranjen na Žuči.
“Moguće je da sam nekad vidio čovjeka, ali ne znam ga lično. Samo sam čuo da je komandant, kao i da je ranjen na Žuči”, kazao je Čolaković.
Na upit tužitelja Adisa Nuspahića, je li vidio civile tokom napada na brdu Žuč, odgovorio je kako je vidio samo jednog, ali “nije vidio nikoga od njegovih komšija Muslimana, kao ni da su civili izvlačili ranjenike i poginule”.
Miladin Trifunović, nekadašnji zapovjednik Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je da je sudjelovao u širokom i sustavnom napadu VRS-a na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u razdoblju od srpnja do prosinca 1992. godine.
Prema optužnici, Trifunović je davao suglasnost podređenima da zatvorene civile iz “Planjine kuće” koriste za radove na prvim crtama borbenih djelovanja, iako je znao da to nije sigurno.
Optužnica tereti Trifunovića da je, znajući za napad i da njegove radnje čine dio napada, kao zapovjednik brigade planirao, zapovijedao, poticao i pomagao široki i sustavni napad.
Prema optužnici, Trifunović se tereti da je davao suglasnost zapovjednicima njemu podređenih postrojbi da upravi zatvora “Planjina kuća” u Vogošći izdaju zapovijedi za odvođenje i korištenje zatvorenih civila za radove na prvim crtama borbenih djelovanja. Prema Tužiteljstvu BiH, Trifunović je najmanje pet puta kao zapovjednik izdavao naredbe za odvođenje civila iz “Planjine kuće”, iako je znao da se na tim lokacijama odvijaju borbe i da to nije sigurno za civile.
Nastavak suđenja najavljen je za 1. listopada.
/preuzeto sa BIRN BIH/
