Na suđenju za zločine počinjene na području Vogošće i Ilijaša, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričali su da su iz “Planjine kuće” izvođeni na radove i u živi štit, prilikom čega su neki zarobljenici ubijeni ili povrijeđeni.
Svjedok A-3 kazao je kako su ih srpski vojnici stavljali ispred sebe na par metara, krećući se tako prema liniji Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) na Žuči i izlažući ih opasnosti. On je tada vidio vojnika Armije na udaljenosti od oko 40 metara i nakon susreta s njegovim očima, bacio se tijelom u zaklon iza drveta.
“U tom trenutku počela je paljba. Gledao sam ispod ruke kad je pogođen Mirsad Šehić i ranjeno nekoliko zarobljenika”, prisjetio se svjedok, pojasnivši da je u povratku nakon tog napada “bilo puno poredanih leševa”.
On je ispričao da je 29. maja 1992. godine zarobljen, nakon čega je izvjesni period bio u jednom pa u drugom logoru, da bi na kraju bio prebačen u “Planjinu kuću”, odakle su izvođeni na radove, prilikom kojih su ih maltretirali, vrijeđali i izlagali smrtnoj opasnosti.
“Tog puta su nas izvodili ispred kuće i raspoređivali – 18. septembra 1992. godine. (…) Rekli su da se odredi 50 ljudi – oni broje 50 ljudi, u tih 50 nije mene bilo. Onda je vozač autobusa rekao Vlači da ponovo broji, i tad sam ja bio 50. koji ide”, prisjetio se svjedok.
“Mi smo izašli iz autobusa, psovali su nam ‘balijsku majku’, rekli da nam je ovo zadnji dan i da nećemo preživjeti. Vidio sam da spremaju akciju, nosili su bijele trake”, opisao je zaštićeni svjedok.
Svjedok je kazao kako su ih po dolasku na Žuč smjestili u iskopanu rupu veličine deset kvadrata, dubine dva metra, i da su vojnici po potrebi uzimali grupe zarobljenika iz te rupe.
“Ja sam bio svega pet-deset minuta unutra, onda je došao vojnik i rekao: ‘Hajde, 21 neka izađe’, i tada sam ja opet bio zadnji, 21.”, kazao je A-3.
Iz grupe od 21 zarobljenika u kojoj je bio kad su izvedeni u živi štit, A-3 se, kako je kazao, u “Planjinu kuću” vratio samo s još jednim nepovrijeđenim, a ostali su bili ubijeni ili ranjeni.
Miladin Trifunović, nekadašnji komandant Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za učešće u širokom i sistematičnom napadu na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine.
Kako se navodi u optužnici, Trifunović je davao saglasnost podređenima da civile zatvorene u “Planjinoj kući” koriste za radove na prvim linijama borbenih djelovanja iako je znao da to nije sigurno.
Suad Masnopita, drugi svjedok, rekao je kako je u logoru u Podlugovima bio dva i po mjeseca, nakon čega je prebačen u “Planjinu kuću” sa više od 50 zarobljenika, koji su kasnije zajedno s njim izvođeni na radove. On je kazao da ih je u živi štit vodio Božur, kojem nije znao puno ime i prezime.
U živom štitu je bio ukupno dva puta, a na radove je izvođen vrlo često, rekao je Masnopita.
“Izvedu me iz rupe s još ljudi i odvedu u živi štit. Oni hoće da idu naprijed, prema liniji, mi idemo ispred njih. Nećete mi vjerovati, ali je granje sve otkinuto bilo, toliko se tu pucalo”, kazao je on opisujući u kakvom je stanju bila šuma kroz koju su se kretali i koliko je intenzivno pucanje bilo.
Branilac Aleksandar Lazarević pročitao je raniji iskaz ovog svjedoka u kojem je rekao da ga je Branko Vlačo izvodio u živi štit, na što je svjedok kazao da je viđao i Vlaču kod “Planjine kuće”, da je bio uniformisan i da je sigurno učestvovao u odvođenjima, ali da je Božur iz rupe na Žuči izvodio zarobljenike.
Sud BiH je ranije Branka Vlaču osudio na 13 godina zatvora zbog zločina počinjenih na području Vogošće kod Sarajeva.
Suđenje će se nastaviti 9. septembra, kada je planirano saslušanje dva svjedoka.
/preuzeto sa BIRN BIH/
