Na suđenju za zločine počinjene na području Vogošće, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine govorili su o svojim službenim zabilješkama s ekshumacija u Vogošći koje se koriste kao dokazi Optužbe.
Zlatko Prndelj, koji je tijekom 1996. godine bio uposlenik Republičkog ministarstva unutarnjih poslova (RMUP), sektor krim-policije, rekao je da je nakon reintegracije dijelova Sarajeva bio zadužen za poslove ekshumacije i identifikacije.
On je naveo da su se službeni dokumenti tijekom ekshumacije i identifikacije tijela radili u više primjeraka te da je siguran da je službeni zapisnik koji mu je predočen, a nije potpisan, njegov. Dodao je da se dokument odnosi na Svrake, ali da se ne sjeća lica koja su tu ekshumirana.
Svjedok je kazao da se identifikacija vršila na osnovu pronađene odjeće, satova ili specifičnosti koje su obitelji mogle primijetiti, a naknadno se identifikacija radila u Visokom.
Na pitanje odvjetnika Aleksandra Lazarevića da li se tijekom ekshumacije, koja je zabilježena u predočenom zapisu, radilo o masovnoj grobnici ili više individualnih groblja, svjedok je rekao da se ne sjeća jer je bilo davno, ali da je bio veliki broj leševa.
Svjedok je dodao da je siguran da je zabilješka koju je pisao i dostavio istražnom tužitelju potpisana jer bi bila vraćena da nije.
Safet Smajlović, koji je tijekom 1996. godine živio u Vogošći te je bio pripadnik policije, sektor za kriminal, kazao je da je u periodu 1996.–1997. uradio preko 100 ekshumacija, što individualnih što masovnih.
On je naveo da je zapisnik koji mu je predočen njegov te da je njegov potpis.
“Pa sad se ne mogu sjetiti, ali sigurno sam nekog od njih poznavao”, rekao je Smajlović na upit tužitelja da li je poznavao osobe koje su pronađene tijekom ekshumacije u Svrakama.
Na pitanje Obrane da li je službena zabilješka bez potpisa i dalje službena, svjedok je kazao da nije.
Trifunović, nekadašnji komandant Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za učešće u širokom i sistematičnom napadu na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od srpnja do prosinca 1992. godine.
Kako se navodi u optužnici, Trifunović je davao saglasnost podređenima da civile zatvorene u “Planjinoj kući” odvode i koriste ih za radove na prvim linijama borbenih djelovanja, iako je znao da to nije sigurno.
Tužitelj Adis Nuspahić pročitao je iskaz preminulog svjedoka A-4 koji je sačinjen 2019. godine u Državnom tužiteljstvu.
U iskazu stoji da se A-4 prisjetio početka pucnjave u Vogošći 1992. godine koja je dolazila iz Gornje Bioče.
“U školu su zatvorili nas muškarce, a žene i djecu u kuće”, navedeno je u iskazu svjedoka A-4.
Kako stoji u iskazu, A-4 je rekao da su iz “Planjine kuće”, gdje su bili zatvoreni, vođeni na rad na Žuč. Pročitano je da se A-4 prisjećao kako su vođeni u živom štitu, kako su srpski vojnici pucali preko njihovih ramena te da su mu članovi obitelji poginuli u živom štitu.
Iz iskaza je iščitano da je A-4 kazao da su ih srpski vojnici slali ispred sebe kako bi provjerili da li je minirano.
Nastavak suđenja zakazan je za 24. ožujak.
/preuzeto sa BIRN BIH/
