Na suđenju za zločine počinjene na području Vogošće, svjedoci Odbrane Miladina Trifunovića izjavili su da tokom angažovanja na Žuči 1992. nisu vidjeli civile i zarobljenike koji su dovođeni na radove.
Svjedoci su rekli da su išli na Žuč, ali da nisu vidjeli civile ili zarobljenike koji su vođeni u “živi štit”, kopanje rovova i slično.
“Nama niko nije ni vode nosio”, kazao je Todor Vuković, koji je kao pripadnik Vogošćanskog bataljona upućivan na linije na Žuči, koje su se pomjerale usljed napada.
Svjedok je ispričao kako je jednom dovedena grupa ljudi da siječe drva u šumi na ulazu u Vogošću. Rekao je da mu se obratio Ljubo Lalić iz komande da i on pođe sa svojom motorkom, kazavši mu da će tu biti ljudi koji znaju sjeći drva.
Prema njegovim riječima, Lalić mu je kazao da niko ne smije provocirati ili maltretirati ljude te da ga zove ako bude problema.
Vuković je rekao da je dovezena jedna grupa i da su radili, a da se desila nezgoda kada su vrhovi grana pali na jednog momka, koji je “odvezen sanitetom”.
On je kazao da je jedan vojnik naišao i psovao ljudima koji su radili, ali da mu je on rekao da produži ili će zvati komandu. Svjedok je kazao da su zarobljenici radili dva-tri dana i da nije bilo nikakvih incidenata, kao i da u toj šumi nisu bili izloženi opasnosti ratnih dejstava.
Na pitanja branioca Aleksandra Lazarevića, svjedok je rekao da je Vukota Vuković bio komandant brigade i da je bio na Golom brdu, a da je Miladin Trifunović bio komandant bataljona u Blagovcu i da ga nije viđao na liniji. Kazao je da ne zna u kojem je periodu Trifunović obavljao tu funkciju.
Trifunović je optužen u svojstvu komandanta Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VRS) za učešće u širokom i sistematičnom napadu na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine.
Kako se navodi u optužnici, Trifunović je davao saglasnost podređenima da civile zatvorene u “Planjinoj kući” odvode i koriste ih za radove na prvim linijama borbenih djelovanja, iako je znao da to nije sigurno.
Milan Damjanović je kazao da je bio u četi na Kremešu, koja je bila u sastavu Blagovačkog bataljona, čiji je komandant u prvo vrijeme bio Trifunović.
On je izjavio da su upućivani na Žuč zbog konstantnih napada, a da je on ranjen 8. jula, te da se vratio nakon dva mjeseca liječenja.
Damjanović je ispričao kako je grupa zatvorenika sjekla drva na Kremešu nakon što ga je pozvao tadašnji predsjednik opštine Rajko Koprivica i pitao ga da prihvati te ljude. Svjedok je rekao da je zatvorenike dovezao vojnik i da je među njima bio i izvjesni Šabić sa kojim je nekad radio.
“Ustao sam se, pozdravili smo se i poljubili… Ljudi su sjeli, dobili su hranu i ja sam s njima jeo… Odnio sam ‘šteku’ cigara Šabiću”, prisjetio se Damjanović.
Naveo je da ga je na odlasku Šabić pitao da li može da ga izvede još koji put da radi, što je on i učinio, obrativši se Koprivici, koji ga je spojio sa Brankom Vlačom. Kazao je da nikakve opasnosti nije bilo tokom obavljanja radova.
Prema riječima Vukovića, Trifunovića su “voljeli i ranije i dan-danas” i Srbi i Bošnjaci.
Na pitanja tužioca Adisa Nuspahića, svjedok nije mogao sa sigurnošću da se izjasni o Vogošćanskoj brigadi i njenom komandantu. Rekao je da je čuo da je Vukota Vuković bio komandant, ali da je i Trifunović bio kratko na toj dužnosti, dok nije ranjen.
Suđenje se nastavlja 8. septembra.
/preuzeto sa BIRN BIH/
