Dvadesetogodišnji mladić Edim Nur Hajdarević i njegova životna borba malo koga su ostavili ravnodušnim. Kao što smo ranije pisali skoro rutinska operacija pretvorila se u agoniju, greškom ljekara završio je u kritičnom stanju. Odstranjena su mu oba bubrega, urađena je i resekcija mokraćne bešike, ostao je bez sluha, drastično smršavio.
Zatekli smo ga kod nane i dede. Komunikativan i pun planova za budućnost. Njegova nevjerojatna priča o ljubavi i nadi postala je stvarnost zahvaljujući njegovoj snazi i ogromnoj podršci porodice i okruženja.
“Ja sam od rođenja imao zdravstvene probleme sa bubrezima, nakon nekoliko operacija kod nas živio sam normalno. Međutim kada se stanje pogoršalo, morali smo otići vani na liječenje. prva klinika u kojoj sam bio nije uradila mnogo, naprotiv stanje se pogoršalo. Uradili su tu operaciju koja je prouzrokovala mnogo štete. Otac je inzistirao da me prebace u drugu kliniku što je i uspio i lagano je krenuo moj oporavak, vraćanje kilaže itd sve do presađivanja bubrega, koji je odmah prihvatio funkciju i evo sad sam odlično hvala Bogu. Niti u jednom trenutku nisam izgubio nadu i vjeru. Vjerovao sam u najbolje jer kad pozitivno razmišljaš to će se i desiti. Planiram da nastavim sa svojim životom, kada za to dođe vrijeme da treniram, upišem fakultet, ali o tom po tom.” – rekao je tokom naše posjete Edim Nur Hajdarević.
Kao i Edim Nur, tako i njegova porodica, otac posebno, niti u jednom trenutku nisu izgubili vjeru i nadu da će se opraviti. Hrabro i ustrajno krenuli su u bitku za život. Sada kada su najteže borbe iza njih emocije je nemoguće sakriti.
“Postigao sam svoj cilj. Dalje idemo korak po korak. Hvala svima koji su pomogli i koji se interesuju za našeg Edima. Ne mogu pričat, teško je..” vidno potresen prisjećajući se turbulentne godine, govori njegov otac, donor bubrega, Alem Hajdarević.
Ogromnu zahvalnost svima koji su pomogli i podržali Edimovu životnu borbu iskazala je i njegova majka, koja je u trenucima naše posjete bila na svom radnom mjestu. Edim Nur Hajdarević je izborio svoju drugu šansu, vjerujemo da će voditi posve normalan život vratiti se sportu, studirati. Njegov primjer mora biti pokazatelj da i u najtežim momentima odustajanje ne smije biti opcija, samo borba i rezultati moraju doći.
