U svojoj profesionalnoj karijeri fotografkinje, Vogošćanka Zumra Livadić zapamtila je dobra i ona druga vremena. Fotografkinja je sa najdužim stažom ne samo u Vogošći nego i šire, a interesovanje za fotografiju se rodilo još osamdesetih godina i od tada pa sve do danas svojim objektivom bilježi značajne trenutke u životu Vogošćana.
Okom svog objektiva tokom godina Zumra je ispratila je generacije učenika, maturanata, fotografisala svadbe, rođendane, podijelila sve lijepe i manje lijepe trenutke velikog broja Vogošćana. Danas recimo, fotografiše djecu, djece koje je slikala kao prvačiće.
“Fotografija je ljubav i to mora da se voli pa da se radi. Volim da se sretnem s tim ljudima, uvijek lijepo popričamo. Kada slikam prvačiće njihovi roditelji kažu i mene ste slikali, to je lijepo. Svadbe, veselja bilo je svega. Fotografije se mijenjaju, tehnike napreduju, ali bez obzira na kvalitetne telefone slika koju izradite ima svoju posebnu vrijednost. Ne mora se svaka slika uraditi, neka bude pet u toku godine, ali da se prati razvoj jedne osobe. Svaka fotografija je posebna priča. ” – kaže Zumra.
Činjenica je da digitalizacija ima ogroman uticaj na fotografiju i da u onoj klasičnoj formi ona neće opstati. Također činjenica je i da stvaranje lijepih uspomena nije moguće bez fotografije, bez obzira je li slikana starim ili novim načinom.
