Iznoseći završnu riječ, Odbrana Miladina Trifunovića zatražila je da on bude oslobođen optužbi za zločine u Vogošći, navodeći da Tužilaštvo Bosne i Hercegovine nije van svake razumne sumnje dokazalo da je optuženi odgovoran za djela koja mu se stavljaju na teret. Aleksandar Lazarević, jedan od branilaca optuženog Trifunovića, na početku iznošenja završne riječi Odbrane uputio je riječi sućuti porodicama stradalih, te naveo da nikada nisu osporavali stradanje ljudi na području Vogošće. Lazarević je naveo da optužnica nije jasno i precizno napisana. Kao primjer toga, citirao je dio iz optužnice: “U najmanje pet navrata, Trifunović je, kao komandant Vogošćanske brigade, izdavao naređenja upravniku zatvora za izvođenje zatvorenika iz ‘Planjine kuće'“.
“Ako sam mogao razumjeti Tužilaštvo, ja do danas ne znam koja su to još četiri navrata – niti ima datuma, niti ikakvih vremenskih odrednica“, rekao je Lazarević. Odbrana se osvrnula i na dio optužnice koja tereti Trifunovića da je “planirao, naređivao, podstrekivao i pomagao“, navodeći da ovakvi navodi ne stoje ako nema glavnog počinitelja.
“Ko je ta osoba kojoj je pomagao ili oni koje je podstrekavao?“, upitao je Lazarević, te dodao da su za Odbranu sporni i navodi da je Trifunović bio “de jure i de facto komadant“.
“On je de jure komandant postao u septembru, odlukom Sarajevsko-romanijskog korpusa, dok de facto brigadom nije komandovao jer je u jednom periodu bio ranjen, a tada je stradalo najviše ljudi“, kazao je Lazarević u završnoj riječi. Odbrana smatra da je Državno tužilaštvo previdjelo činjenicu da je optuženi Trifunović bio ranjen i da u to vrijeme – dok se liječio – nije komandovao brigadom, što, kako je rekao Lazarević, potvrđuje i depeša od 28. oktobra 1992., koju je Vukota Vuković uputio komandi Sarajevsko-romanijskog korpusa, a kojom ih obavještava da je 18. oktobra 1992. Trifunović ranjen, te privremeno za komandanta Vogošćanske brigade postavljen Vukota Vuković.
“Ovaj dokaz je Tužilaštvo osporavalo, ali to je njihov dokaz. Pritom, nisu uložili nijedan prigovor, tako da ga je nemoguće zanemariti“, rekao je Lazarević. Odbrana se bavila komandom na brdu Žuč, gdje su bile dvije vojne jedinice – Vogošćanska i Rajlovačka brigada, te jedinica policije.
“Ovo je bila strateška kota i tu je komandovala Taktička grupa, a 17 svjedoka je reklo da je na Žuči glavni bio Vuković”, naveo je Lazarević, te dodao da komandovanje na Žuči nije bilo u rukama Trifunovića. “Niko od svjedoka – kao ni Mehmed Halilović ni Eset Muračević – nije vidio optuženog Trifunovića prilikom odvođenja na Žuč“, zaključio je Lazarević, dodajući da je Odbrana jasno pokazala da, kada su ljudi odvođeni, od kojih su neki stradali, ni u jednoj situaciji Trifunović nije komandovao.
Na kraju je Lazarević – kao jedinu mogućnost – zatražio oslobađajuću presudu za Trifunovića. Trifunović je optužen u svojstvu komandanta Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske za učešće u širokom i sistematičnom napadu na bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine. Prema optužnici, on je davao saglasnost podređenima da civile, zatvorene u “Planjinoj kući”, vode na radove na prvim borbenim linijama, iako je znao da to nije sigurno.
Izricanje presude je zakazano za 14. novembar.
