U nastavku suđenja za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Vogošće, svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je krajem maja 1992. godine telefonom razgovarao s optuženim Jovanom Tintorom o razmjeni civila.
Safet Šuman, nekadašnji potpredsjenik Stranke demokratske akcije (SDA) za općinu Vogošća, kazao je da je vlast normalno funkcionisala do septembra 1991. godine, kada se su pojavila “zatezanja” odbornika Srpske demokratske stranke (SDS) i odugovlačenja u odlukama.
On je naveo da je 2. ili 3. maja 1992. u naselju Semizovac vidio postavljanje barikada, a u večernjim satima je došlo do napada na naselje Svrake.
Dan poslije, kako je dodao, od predsjednika općine Bilala Hasanovića je čuo da je došao ultimatum od novoimenovanog predsjednika Općine Svetozara Stanića, koji je preko radija objavio da se “položi oružje ili će u suprotnom svi nastradati”.
Šuman je rekao da je 4. maja ponovo poručeno ljudima da se sklone i da im je bezbjedno u kasarni, te je naselje bombardovano. Kako je rekao, tada je vidio oko 700 mještana Svraka kako u koloni ulaze u kasarnu.
“U večernjim satima, 4. maja, došla je policija – Borovčanin redovni policajac i još jedan u policijskim kolima. Odveli su me u motel ‘Sonja’. Bio je Brane Vlačo, koji se predstavio kao upravnik zatvora, C-13 i jedna nepoznata osoba. Odveden sam u bunker”, ispričao je svjedok.
On je kazao da je na ljudima koji su boravili s njim u bunkeru vidio da su prošli kroz neku torturu. Nakon 13 dana, svjedok je vraćen kući. Prema njegovim riječima, u Semizovcu su kuće pretresane i traženo je oružje.
Svjedok je 25. maja napustio Semizovac i otišao za Visoko. Dva dana poslije, skupa sa Hasanovićem je stupio u kontakt sa Jovanom Tintorom kako bi razgovarali o razmjeni ljudi iz bunkera.
“Čuo sam njegov glas: ‘Ili ćete naći i saznati za tu devetoricu ili ću vas sve pobiti’”, naveo je on.
Odgovarajući na pitanja Odbrane, Šuman je pojasnio da je na području Kobilje Glave nestalo devet osoba srpske nacionalnosti i da je među tim ljudima bio Tintorov zet.
Optužnica po osam tačaka tereti Tintora, kao nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo te općine u periodu od aprila do kraja jula 1992. godine.
On je optužen za nezakonito zatočavanje, mučenje, premlaćivanje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.
Svjedok Senad Kerla je izjavio da je 2. maja 1992. u večernjim satima počeo jak napad na naselje Svrake i da je pucnjava trajala do jutra. Zatim su, kako je naveo, avioni nadlijetali iznad Svraka, a jedan je pogodio nekoliko objekata.
“Zatim izlazi megafon iz kasarne da stanovništvo Svraka i Semizovca preda oružje i da budemo na stadionu. Mi to nismo uradili. U noći smo žene i djecu prebacili u sklonište”, izjavio je Kerla.
On je spomenuo izvjesnog Mehmeda Suljevića, koji je, kako je čuo, nosio poruku od “predsjednika Tintora” da se preda oružje ili će u suprotnom biti ubijeni on i njegova porodica. Kazao je da on tu poruku nije vidio.
Kerla je naveo da je 4. maja otišao u kasarnu kako bi tražio mogućnost da stanovništvo napusti naselje Svrake. Kazao je da su ga dočekali komšije Nebojša Špirić i Miroslav Kuzman, koji su rekli da postoji naredba “komandanta Joje za napad na Svrake”.
On je pojasnio da su oni odvedeni kod Jovana Tintora, koji je rekao da “nije ispoštovana njegova naredba i da ptica iz Svraka neće izaći”. Nakon toga, kako je naveo svjedok, Špirić mu je kazao imena osoba koje mu se trebaju predati, a da će on njima za uzvrat dati dva sata da se izvuku.
“Odlučili smo da svi izađemo iz sela. Javili smo kompletnom selu. U prvoj turi nas je bilo oko 80”, izjavio je Kerla.
Suđenje se nastavlja 20. februara.
/preuzeto sa BIRN BIH/
