Srebrenica je rak-rana Bošnjaka, preživjelim Srebreničanima posebno. Za mnoge od njih svaki dan u godini je određena priprema za 11. juli i borba protiv zaborava. Juli je mjesec sjećanja na familiju i prijatelje koji su zauvijek ostali u Srebrenici. Profesor Ćamil Cvrk, jedan je od onih koji su na vlastitoj koži osjetili svu žestinu zločinačke mržnje. Jedan je od onih kojima su poubijani muški članovi porodice i zato je svaki juli ponovno oživljavanje starih rana.
“Svaka pomisao na Srebrenicu je bol i tuga. Podsjećanje na strahote koje smo preživjeli. Ja sam ranjen, lično sam doživio i preživio njihova iživljavanja. Od moji muških članova porodice, jedino smo ja i brat živi. Strašno je šta se tamo dešavalo, ne može se zaboraviti, samo neka praznina sa kojom se nauči živjeti. Cvijet sjećanja uvijek nosim, jer ću svaki dan barem jednu osobu potaći da razmišlja o Srebrenici, Prijedoru, Kozarcu, Tuzli…bilo kojem dijelu BiH gdje su tolike žrtve strdale. Još ponekad imam noćne more..” – priča vidno potresen prof. Ćamil Cvrk.
Cvijet Srebrenice ili cvijet “Sjećanje”, neslužbeni je simbol sjećanja na žrtve genocida koji se dogodio u Srebrenici. Profesor Ćamil Cvrk se od svog ne odvaja nikada, tako kaže od zaborava čuva istinu o genocidu počinjenom nad Bošnjacima u Srebrenici, jula 1995. godine. Djecu sa kojom radi u školu osim što podučava predmetima koje drži, nađe vremena da objasni i važne lekcije iz naše historije, lekcije koje ne smijemo zaboraviti.
