Žrtve, osim što nemaju satisfakciju pravičnih presuda za zločince, ne mogu ostvariti ni svoja osnovna prava zagarantovana raznim konvencijama. Oko 200.000 građana Bosne i Hercegovine koji su tokom trajanja agresije na našu zemlju bili izloženi različitim oblicima torture čekaju donošenje zakona o pravima žrtava torture BiH.
Eset Muračević, bivši logoraš, kaže da od 2013. godine postoji presuda iz Strazbura ali da je i ona odavno samo mrtvo slovo na papiru kao i obečanja da će se pitanje žrtava ratne torture riješiti. Prema njegovim riječima, osnovni problem je zakonsko neprepoznavanje logoraša kao kategorije. Smatra da je za zakonsko nerješavanje prava logoraša na zdravstvenu, socijalnu, radnu i pravnu zaštitu kriv nedostatak političke zainteresovanosti. Narednog mjeseca u Vogošći će u organizaciji Udruženja Porodica nestalih i Udruženja logoraša biti upriličen Okrugli sto na kojem će se govoriti o ovoj temi, a poziv za prisustvo će biti poslan predstavnicima svih nivoa vlasti u BiH.
Žrtve torture zakonskim rješenjem žele regulirati svoja ključna statusna pitanja, besplatnu zdravstvenau zaštitu besplatna pravna pomoć, utvrđivanje invalidnosti u minimalnom iznosu od 20 posto, formiranje fonda za reparaciju i obeštećenje, odnosno naknada po danu provedenom u logoru i obilježavanja mjesta stradanja. Saveza logoraša BiH će, kako pišu neki mediji, ukoliko se ne usvoji Zakon o zaštiti žrtava ratne torture na jesen ove godine organizovati proteste ove populacije.
