IZGUBIO OCA U GENOCIDU, MAJKU ČETIRI GODINE KASNIJE: ŽIVOTNA PRIČA EMIRA BEKTIĆA IZ SREBRENICE

Život Emira Bektića obilježen je teškim gubicima koji su uslijedili tokom genocida u Srebrenici. Prisjećajući se djetinjstva, Emir kaže da je život u Srebrenici prije agresije na Bosnu i Hercegovinu bio ispunjen radošću, sigurnošću i porodičnom toplinom. Dane je provodio s porodicom, prijateljima i komšijama, u sredini u kojoj su ljudi živjeli zajedno, gradili planove i vjerovali u mirnu budućnost. Rat je, međutim, u jednom trenutku promijenio sve. Bezbrižno djetinjstvo zamijenili su strah, neizvjesnost i borba za goli život.

Najteži udarac došao je u julu 1995. godine, kada je u genocidu izgubio oca i brojne članove svoje porodice. Gubitak najbližih ostavio je neizbrisiv trag koji ni godine nisu uspjele ublažiti. Četiri godine kasnije, ostao je i bez majke, što je dodatno produbilo osjećaj praznine i tuge. Uprkos svemu, Emir je nastavio živjeti, noseći u sebi uspomene na svoje najmilije i nastojeći sačuvati njihovo sjećanje.

Danas svoj dom ima u Vogošći, gdje živi sa sestrom. Kaže da se život mora nastaviti, ali da se prošlost nikada ne može zaboraviti. Svaki juli za njega predstavlja povratak najtežim uspomenama, ali i podsjetnik na važnost istine, pravde i kulture sjećanja. Smatra da je obaveza svih generacija govoriti o onome što se dogodilo kako se takvi zločini više nikada i nikome ne bi ponovili.

Njegova životna priča svjedoči o snazi čovjeka koji je, uprkos nezamislivim gubicima, pronašao način da nastavi dalje. Iako su mu rat i genocid oduzeli porodicu i djetinjstvo kakvo je trebao imati, nisu uspjeli ugasiti uspomenu na one koje je volio. Upravo zbog njih, Emir nastavlja govoriti o istini, čuvajući sjećanje na svoje najmilije i na sve nevino stradale u genocidu u Srebrenici.