Ma koliko bili uspješni, neke poslove jednostavno kao da pregazi vrijeme. Tako je i s kovačkim zanimanjem. Od njega se danas ne može živjeti i nema zarade, ipak preostale majstore kovače za njihov posao veže nešto važnije- ljubav. Zimi i ljeti, po kiši i suncu, nema dana da Mujo Alić ne navrati do svoje kovačnice u kojoj se uprkos nedostatku komfora osjeća kao u raju. Mujo kaže da kovački čekić iz ruku ne ispušta od svog djetinjstva. Ručno kovanje metala je težak posao i zahtjeva snagu i veliku vještinu obrade metala ali Mujo uživa u tome što radi. Prilikom naše posjete pokazao je na koji način kali sjekire, pravi narukvice od bakra a nije mu strano da pravi i razni alat.
Sve što izrađuje ovaj samouki umjetnik-kovač unikatni je ručni rad, poput prstena, narukvica, metalnih ruža, raznih alata. Željezo obrađuje na nakovnju a zagrijava ga na drvenom uglju. Mujo ističe da uprkos godinama i tome što ga zdravlje manje služi kovačkoj vatri neće dati da se tako lako ugasi.
