Pedesetogodišnja Esma Kožljak iz Vogošće je majka tridesetsedmogodišnje Minele koja je od svog rođenja suočena sa brojnim zdravstvenim problemima. O njoj se stara 24 sata dnevno. Dijagnoze, uključujući i epilepsiju, iziskuju neprestanu njegu, Minela je nepokretna, slijepa, ne govori i teško guta hranu.
” Moj svaki dan je težak. Sve je to borba, kako se snalazim – ne znam. Ona bez mene ne može minute jedne, sve joj treba. I promjeniti pelenu i nahranit je posebnom hranom, miksam sve, dati lijekove. Svaki dan je pomjeram, presvlačim, namještam dušek da nema rana, teško je, ona je teža od mene. Ali ne žalim se. Dok sam živa, ja ću se borit za nju. Ne bih je mogla nigdje dati, srce mi ne bi izdržalo. Dok sam živa borit ću se, kad me ne bude nek bude šta će bit.” – govori Esma i dodadaje da je jučer Minela imala nove epileptične napade, koji znaju biti izuzetno teški, od takvih je dva puta lomila ruku, pa i sada nosi metalne šipke i šarafe u tijelu.
I dok se žene danas pripremaju za osmomartovsko slavlje, Esma kao i drugi roditelji djece sa teškim dijagnozama o slavljima ne razmišlja. Njena briga je kako dalje. “Nisam ni znala da je 8. mart. Ne znam ni kad mi je rođendan, ni Nova godina. Ali šta ću, sve je to život, tako mi je određeno. Opet da sve trebam proći sa mojom Minelom ja bih isto, nikad je ostavila ne bih.” – kaže naša sagovornica.
Sve ove godine životne borbe i brige za nepokretnu kćer ostavile su traga i na Esmino zdravlje. Ne žali se. Kaže važno je da je ona dobro. Njih dvije žive u porodičnoj kući, sa minimalnim primanjima a potrebe za lijekovima, pelenama, hranom su ogromne. Majke poput Esme Kožljak koje su 24 sata vezane za djecu i njihovu životnu borbu, te borbe koje one vode su posebna tema. Zato umjesto cvijeta uz predstojeći praznik ovakve žene, majke heroji, zaslužuju da se o njima progovori sa najdubljim poštovanjem.
