Povelja Kulina bana napisana je 29. augusta 1189. godine na starobosanskom narodnom jeziku i bosanskim pismom bosančicom. Ovaj dokument je ne samo najstariji dosad pronađeni očuvani bosanski državni dokument nego i jedan od najstarijih državnih dokumenata kod svih južnoslavenskih naroda i država. Značaj Povelja Kulina Bana ogleda se u dva područja: historiji bosanske državnosti i historiji bosanskog jezika.
U Povelji Kulina bana između ostalog piše: „Ja sam ban bosanski Kulin, obećavam tebi Kneže Krvašu i svim građanima Dubrovčanima pravim Vam prijateljem biti od sada i dovijeka. I pravicu držati sa Vama i pravo povjerenje, dokle budem živ.”
Povelja Kulina bana očuvana je u tri primjerka u Dubrovniku. Dva primjerka se tamo nalaze i danas, a treći primjerak, ukraden u 19. stoljeću, danas se nalazi u posjedu Ruske akademije nauka i umjetnosti u Sent Petersburgu u Rusiji. Mnogi smatraju da je to original među poznatim primjercima.
Prije više od osam stoljeća bosanski ban Kulin stavio je potpis na prvi međunarodni sporazum, koji će u godinama, desetljećima i stoljećima koji dolaze biti najvrijednija spomenica Bosne i Hercegovine, dokaz pred mnogima koji su Bosnu htjeli prisvojiti sebi, da je Bosna postojala i prije mnogih drugih država.
