Stare narodne poslovice i mudrosti su nastale uglavnom iz iskustva ljudi i govore o mueđuljudskim odnosima. Neke se možda čine kao da nemaju smisla, ali bitno je zapamtiti da ih ne treba shvatati doslovno. Na primjer ako kažemo da odijelo ne čini čovjeka, misli se na to da nikome ne treba suditi prema vanjskom izgledu. Poslovice su ustaljene u svakodnevnom govoru i skoro da ne postoji komunikacija kada se ne koriste. U duhu ove teme i vodeci se narodnom poslovicom rano jutros smo pokušali saznati na koji način naši sugrađani promišljaju o narodnim umotvorinama. Na žalost aktuelna situacija malo kome ostavlja prostora za ovakve i slične teme, ali bilo je zanimljivih odgovora, na primjer, da vise nije sreća poraniti na pijacu zbog trenutnih cijena. “Poranila sam i ugrabila ceker da nosim. Skupo sve što sam nekad u dva stavljal, sad stane u jedan, kupus 12 KM, užas kakva sreće i rano ustajenje, ništa od toga.” – kaže jedna od naših sugrađanki.
Razgovarajući sa našim sugrađanima čuli smo dosta zanimljivih interpretacija i tumačenja narodnih poslovica, istina bilo je i onih koji se nisu mogli sjetiti niti jedne, a neki odgovori su nas i nasmijali. “Ma šta ja znam, vazda su govorili šuti šta ti znaš, šuti kad si dijete, šuti kad se udas, šuti kad ostariš, šta ti znaš…živjelo se kako drugi hoće moje dijete, šutnja je zlato eto tako ti i ja šutim, porodila i poženila sedmoro djece, a još ništa ne znam.” – rekla nam je druga sugrađanka.
Gen narodne mudrosti duboko je usađen u psihu bosanskog čovjeka i nepogrešivo prepoznaje situacije u kojima treba reagirati poslovicom. One su dio narodnog blaga koje se čuva od zaborava. Prilog završavamo kako smo i započeli, poslovicom „Najbolji način da neprijatelju pokažete zube jest da mu se nasmiješite.“
