Prije 30 godina na brdu Žuč vođena je jedan od najznačajnih bitaka u odbrani slobodnih vogošćanskih teritorija i grada Sarajeva. Sjećanje na taj 18. septembar 1992. godine, kada je i izvedena agresorska ofanziva sa živim štitom, obilježeno je dostojanstveno u organizaciji udruženja RVI i udruženja Logoraša Općine Vogošća. U toj ofanzivi 1992. godine poginuo je heroj iz Ugorskog, „Zlatni ljiljan“ Mujo Šejto.
Iako je prošlo 30 godina od agresorske ofanzive na Žuči za one koji su bili na lokalitetu Tri bukve sjećanja su još uvijek svježa, potvrdio nam je Omer Hasanović. Osim pogibije vogošćanskog heroja Muje Šejte ono što je izazivalo jezu kod naših boraca prije 30 godina na brdu Žuč je kukavičluk agresorske vojske koja je u ofanzivi koristila tzv. „živi štit“ sačinjen od logoraša iz vogošćanskih logora. Poginuo je Mujo 18. septembra, poginuli su i drugi borci ARBiH, ginuli su i logoraši, ali agresor nije uspio probiti linije odbrane i zauzeti Sarajevo, glavni grad BiH.
Prilikom obilježavanja 30.godišnjice Bitke za Žuč i pogibije Muje Šejte razgovarali smo i sa njegovom kćerkom Enisom koja je tada imala samo 8 godina. Enisa, sada zrela žena, supruga i majka kaže da joj je svaka godišnjica teška na svoj način i da budi različite osjećaje u njoj, od tuge do ponosa na njenog rahmetli oca.
Na manifestaciji upriličenoj na lokalitetu Tri bukve Zahid ef. mujkanović je sa polaznicima mektebske nastave u Ugorskom proučio Jasin za sve šehide. Literarne radove su pročitali unuk Muje Šejte, Ahmed Hadžihasanović te studentice Amila Grbo i Belma Čatal.
