Krojačke radnje, za koje se ponekad misli da zbog bogate ponude industrijske odjeće nestaju, još uvijek imaju posla, jer još uvijek ima ljudi koji se odlučuju za unikatnu odjeću ili sašivenu po mjeri. U malim krojačkim radnjama još uvijek se rade prepravke, kroje i šiju odjevni predmeti, najvažnije je da su mušterije zadovoljne i da se ponovo vraćaju.
Edina Milavica jedna je od tek nekoliko krojačica u Vogošći koja se bavi ovim poslom. Kaže da se više ne kroje i ne šiju odjela, kaputi i slična odjeća kao nekada, ali se još uvijek šiju haljine, nošnje, ali najviše se rade prepravke, koje gospođa Dina brzo završi. Nema onog što se ne može sašiti, prepraviti ili uraditi od platna. Iako građani najčešće žele skratiti hlače ili zamijeniti rajferšlus, ima i onih koji žele da im se nešto ušije poput poderane jakne sina naše sugrađanke a gospođa Dina je ušila za 10-tak minuta. Najviše posla kaže ima do 20. u mjesecu, što znači da i krojači zavise od toga kada su plate i penzije.
