Na suđenju Jovanu Tintoru, svjedok Tužilaštva BiH je govorio o svom boravku u kasarni Jugoslavenske narodne armije (JNA) i Nakinoj garaži na području općine Vogošća.
Almir Mališević je ispričao da je do maja 1992. godine živio u naselju Svrake (općina Vogošća) gdje je, kako je rekao, s komšijama držao noćne straže. Dodao je da su pojedini mještani imali lovačko oružje.
Prisjetio se 2. maja 1992. kada su u večernjim satima Svrake granatirane. Svjedok je ispričao da je stanovništvo tih dana krenulo izlaziti iz naselja. Pojasnio je da su njega s grupom mještana usmjerili prema kasarni Jugoslavenske narodne armine (JNA).
“Tu sam bio desetak dana. Poslije toga Brane Vlačo govori da idemo u Nakinu garažu u Krivoglavcima… Nije nam rekao zašto smo zatvoreni. Ljudi su ga pitali hoće li biti pušteni, do kada će biti tu i on je govorio da će Joju pitati”, prisjetio se svjedok i dodao da se nakon manje od deset dana vratio u Svrake, a potom uz pomoć prijatelja odlazi roditeljima u Vogošću.
Tužilaštvo BiH tereti Jovana Tintora, bivšeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za zatočavanje, mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.
Slavko Marić je izjavio da je 1992. kao policajac radio u Policijskoj stanici (PS) u Vogošći. Kazao je da je poznavao Nijaza Salkića i Ferida Čuturu, koje je jedan dan zatekao u PS te dodao da su normalno sjedili. Marić je pojasnio da je u izjavi iz istrage rekao da su oni bili svezani, ali danas to sa sigurnošću ne može tvrditi.
Kako je kazao, ne može reći jesu li im ruke bile svezane žicom i da ih je on odvezao. “Izjavio sam to, ali u sjećanju mi se gubi. Ne mogu sa sigurnošću reći”, naveo je Marić.
Prema njegovim riječima, Tintora je jednom vidio u PS, ali ne zna da li to bilo istog dana kada je vidio Salkića i Čuturu. Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je kazao da je kasnije čuo da su Salkić i Čutura dovedeni u PS jer su u njihovom vozilu pronađene granate.
Kasim Softić se prisjetio 25. maja 1992., kada s komšijama odlazi u kuću Velimira Eleza, u naselju Uglješići (općina Vogošća) gdje zatiču Vlaču, Špirića i još dvojicu njemu nepoznatih mladića. Softić je dodao da su svi bili naoružani “do zuba”.
Tada im je rečeno da predaju oružje, a svjedok je zatražio od njih da im da nekoliko sati kako bi svi napustili Uglješiće.
“Žene su traktorima izašle, a muškarci nisu htjeli bježati. Ostali su da brane kuće… Neki su taj dan upali u zasjedu. Poginula su dvojica. Počelo se pucati, a mi smo se povukli na Mujkića brdo i gore smo formirali linije”, posvjedočio je on, dodavši da je čuo da je nekoliko komšija zarobljeno i ubijeno. Pojasnio je da je čuo da je taj dan bilo ubijenih osoba srpske nacionalnosti, a da je jedan zarobljen.
Suđenje se nastavlja 20. novembra.
/PREUZETO SA BIRN BIH/
