Na suđenju Jovanu Tintoru, svjedoci Tužilaštva BiH govorili su o odvođenju ljudi iz mjesta Svrake kod Vogošće, čiji posmrtni ostaci nisu nađeni.
Hasiba Zlatarac ispričala je da je od komšije srpske nacionalnosti saznala da su joj sin, suprug i brat iz kasarne odvedeni u “Nakinu garažu”, te da ih nakon toga nikada nije pronašla. Dodala je da je “navodno Jovo Tintor” kazao da se predaju, te da je većina stanovnika Svraka otišla u kasarnu.
Svjedokinja je, na pitanje Odbrane, pojasnila da su joj mještani Svraka rekli da je Tintor govorio na megafon da se predaju.
“Jesam čula megafon, cestom je govorilo da se predamo”, kazala je svjedokinja, dodavši da ona nije poznavala Tintora.
Prema svjedokinji, žene i djeca su pušteni, a rečeno je da će muškarce pustiti kasnije.
Od komišija srpske nacionalnosti svjedokinja je, kako je kazala, saznala da su joj sin, muž i brat odvedeni u “Nakinu garažu”.
“Davala sam uzorke za DNK, nisam ih pronašla ni mrtve ni žive”, izjavila je svjedokinja.
Tužilaštvo BiH tereti Jovana Tintora, bivšeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za zatočavanje, mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.
Drugi svjedok Biser Piknjač ispričao je da nikada nije pronašao posmrtne ostatke svog oca, dodavši da ga je jedna žena vidjela ubijenog.
Piknjač je rekao da je dobio i informacije gdje bi se mogle nalaziti njegove kosti, ali unatoč činjenici da je četiri puta vršeno iskopavanje, još nije pronašao očeve posmrtne ostatke.
Treći svjedok Tužilaštva BiH Salem Gljiva ispričao je da je Jovana Tintora, kojeg je poznavao od prije rata, viđao dok je bio zatvoren u “Nakinoj garaži”.
“Dođe, zaustavi se, da naredbu stražarima i ode”, kazao je svjedok.
Suđenje se nastavlja 27. novembra.
/PREUZETO SA BIRN BIH/
