Svjedok Tužilaštva BiH je kazao da mu je optuženi Jovan Tintor odbio pomoći da spasi brata koji je 1992. godine uhapšen na području Vogošće.
Svjedok Hašim Čutura, koji je u aprilu 1992. imenovan na desetak ili 15 dana za vršioca dužnosti načelnika Stanice policije Vogošća, prisjetio se kako je vidio naoružane vojnike na području Vogošće.
“Odmah sam skontao da je zauzeta općina. Krenuo sam da izađem iz Vogošće. Od tih vojnika jednog sam znao po nadimku ‘Nele’. Često je šetao u pratnji s gospodinom Jojom. Vjerovatno ga je čuvao”, izjavio je svjedok.
Čutura je ispričao da je otišao kod prijatelja u naselje Barica (općina Vogošća). Tada je, prema njegovom svjedočenju, organizovao nekoliko policajaca s kojima je dežurao u prostorijama Saobraćajnog fakulteta u vogošćanskom naselju Ugorsko.
“S Jovanom Tintorom sam razgovarao kada su dva policajca zarobljena – moj brat Ferid Čutura i Nijaz Salkić. Kažem da mi pomogne jer mi je brat uhapšen. Prvo sam ga molio. Očekivao sam da će mi pomoći. Kaže: ‘Nema govora, nađeno je oružje koje su uzeli da ubiju Srbe.’ Kada sam vidio da neće pomoći, rekao sam da ću ga držati odgovornim bude li mu se nešto desilo”, prisjetio se Čutura.
Za Tintora je svjedok naveo da je do rata bio moler koji je pošteno i časno radio, te se nakon izbora posvetio političkoj karijeri i postao je moćan i uticajan. Dodao je da misli kako je bio u vrhu Srpske demokratske stranke (SDS).
Tužilaštvo BiH tereti Tintora, nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo od aprila do kraja jula 1992. godine. Optužen je za nezakonito zatočavanje, mučenje, premlaćivanje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.
Sefer Bradić je ispričao da je do 1992. radio u fabrici “Pretis”, kada je morao, zbog pritiska i bojazni za život, napustiti posao.
U svom naselju Donja Jošanica (općina Vogošća) s mještanima je držao stražu, sve dok izvjesni Boro Radić nije došao i tražio da predaju svoje lovačko naoružanje.
“U naselju sam bio do kraja maja 1992. Dobio sam papir od komandanta Kriznog štaba Tintora da izađem iz Vogošće. Krenuli smo to jutro. U Donjoj Vogošći sam zaustavljen i četiri do pet sati sam maltretiran. Čekao sam da dođe isljednik C-13. Rekao mi je da se vratim kući i vratio mi je pare koje su mi oduzeli”, kazao je svjedok.
Suđenje se nastavlja 3. aprila.
/PREUZETO SA BIRN BIH/
