Na suđenju za zločine počinjene u Vogošći, svjedokinja Tužilaštva BiH je izjavila da je dvije sedmice u maju 1992. provela zatvorena u kasarni u Semizovcu kod Sarajeva.
Svjedokinja Ema Čekić je rekla da je napad srpskih snaga na naselje Svrake kod Vogošće krenuo 2. maja 1992. godine, nakon čega se velika grupa mještana smjestila u podrum njene kuće.
“Do jutra je bio napad. Ujutro je prošao auto i na megafon se poziva mještane Svraka da se predaju. Poziva Joja Tintor na predaju”, ispričala je Čekić.
Dan poslije, kako je navela, pred kuću je došao komšija Suljević s papirom na kojem je također pisalo da se ljudi predaju, a njena svekrva je ispred kuće našla granatu s porukom: “Pozdrav od Tintora”. Kako je izjavila, treći dan u njihovu kuću je došao Esed Muračević, koji im je kazao da se moraju predati u kasarnu Semizovac, u suprotnom bit će ubijeni.
“Rekao je da ponesemo bijeli čaršaf. I nismo imali izbora. Odlučili smo da idemo… Ušli smo u hangar. Sve ljude iz Svraka sam vidjela tu, na jednom mjestu. Vidjeli smo kako se pljačkaju naše kuće. Dvije sedmice smo bili tu”, prisjetila se ona.
Iz kasarne, kako je posvjedočila, izašli su žene i djeca, a muškarci su ostali. Navela je da je svog muža Saliha Čekića vidjela pred odlazak u Brezu. Saznala je da je 16. juna iste godine odveden iz “Planjine kuće”.
Tužilaštvo BiH tereti Jovana Tintora, nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za učešće u širokom i sistematičnom napadu na nesrpsko stanovništvo od aprila do kraja jula 1992. godine. Optužen je za nezakonito zatočavanje, mučenje, premlaćivanje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.
Drugi svjedok Srebrenko Vuković je ispričao da je do 12. maja 1992. radio kao ljekar u Domu zdravlja Vogošća. Prisjetio se kada ga je direktor zamolio da ode u kasarnu Semizovac i da obiđe ljude koji su tamo bili zatvoreni. U kasarni, prema svjedoku, bilo je ljudi svih generacija. Dan poslije, ponovo je s kolegom otišao u kasarnu te je napravio spisak ljudi koji su imali zdravstvenih problema.
“Moj zadatak je bio da napišem ko su bili slabi i bolesni. Nisam sva lica pregledao. Koga sam znao od njih napisao sam njihova imena i stavio dijagnozu koju nisu mogli provjeriti u to vrijeme. Spisak sam dao komandantu logora”, izjavio je Vuković i pojasnio da su ti ljudi pušteni i otišli za Brezu.
Kazao je da je Tintora poznavao iz viđenja te ga je nekoliko puta vidio u Domu zdravlja u vojnom kombinezonu, s oficirskim opasačem i pištoljem.
Slobodan Avlijaš je rekao da je krajem maja 1992. bio koordinator za formiranje kazneno-popravnih zavoda i legislativu ispred Ministarstva pravde Republike Srpske. Pojasnio je da je 6. jula išao u Vogošću jer mu je kazano da ima “dosta zarobljenih i da su uslovi loši”.
“Imao sam sastanak s predstavnicima vlasti u restoranu ‘Sonja’… Vidio sam taj logor, ‘Bunker’. Pitam ih jesu li dobili uputstva o postupanju prema zarobljenicima. Nisam išao u ‘Bunker’. Gužva, puno ljudi, otvoreno nebo. ‘Bunker’ ne znam ko je osnovao”, rekao je on.
Svjedok je istakao da je “Bunker” bio pri vojsci, te da Ministarstvo pravde nije imalo nikakve veze s njim. Kazao je da Tintora tada nije vidio.
Suđenje se nastavlja 17. aprila.
/PREUZETO SA BIRN BIH/
