Na suđenju za zločine počinjene u Vogošći, pročitan je iskaz u kojem je svjedok naveo da je fizički maltretiran tokom boravka u “Planjinoj kući” i tokom izvođenja radova.
Safet Čelik, koji je u međuvremenu preminuo, kazao je u izjavi da se 1992. većina mještana naselja Svrake (općina Vogošća) predala i da su zatvoreni u kasarnu u Semizovcu, da bi sedam dana kasnije žene i djeca bili pušteni kućama, a muškarci su sprovedeni u “Nakinu garažu”.
“Tu su dolazili ‘arkanovci’ i ‘šešeljevci’. Upravnik tog zatvora bio je Brane Vlačo. Nakon 20 dana, prevezli su nas u ‘Planjinu kuću’. Brane je rekao da ćemo ići u ‘Planjinu kuću’ i da će Dragan Damjanović biti glavni. Išao sam na kopanje kanala, a tom prilikom smo fizički maltretirani. Damjanović je omogućavao da nas teško fizički maltretiraju”, navodi se u izjavi koja je pročitana u sudnici.
Nakon završetka posla, kako dalje stoji u izjavi, morali su se kupati prljavom vodom. Svjedok Čelik je tada naveo i da su ih vojnici, kada su prolazili kroz špalir, udarali.
Prema izjavi, “jedne noći u ‘Planjinoj kući’ Damjanović je sa spiska čitao imena ljudi koji će izaći, dodavši da je ukupno 27 osoba izašlo i više se nikada nisu vratili”.
Svjedok Željko Beganović, koji je također preminuo, u izjavi iz istrage je naveo da je uniformisana vojska došla ispred restorana “Kontiki” u Vogošći i tražila da im prostorije u kojima su boravili ustupe za njihovu upotrebu.
Civili su, kako je tada izjavio Beganović, bili zatvoreni u “Bunkeru”, u kojem je upravnik bio Vlačo.
“Meni nisu dozvoljavali kontakt s tim ljudima… U ‘Kontiki‘ je dolazio Jovan Tintor u pratnji Neleta. Nisam imao pristup ulaska u pansion”, ispričao je Beganović, dodavši da su zatvorenici prilikom razmjene šminkani kako bi se prekrile povrede koje su imali.
Tužilaštvo BiH tereti Tintora, bivšeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za mučenje, tjeranje na prinudne radove i ubistva Bošnjaka i Hrvata u logorima i na drugim lokacijama u Vogošći.
U nastavku suđenja, vještak medicinske struke Ibrahim Gavrankapetanović iznio je nalaz i mišljenje, koji je sačinio prije dvije godine, a u kojem je utvrdio da je 1992. svjedokinja C-3 bila u devetom mjesecu trudnoće kada je maltretirana i šutana nogama.
Prilikom pregleda, vještak je naveo da mu je svjedokinja pokazala ožiljak na lijevoj dojci, pojasnivši da je ta povreda nastala od noža 1992. godine. Vještak nije mogao ožiljak povezati s današnjim bolestima svjedokinje C-3.
Suđenje se nastavlja 22. januara.
/PREUZETO SA BIRN BIH/
