Svjedok Tužilaštva BiH tvrdi da su “Tintorovi tjelohranitelji” tukli civile koji su bili zatvoreni u “Nakinoj garaži” na području općine Vogošća.
Sulejman Mujić je kazao da je početkom maja 1992. napadnuto naselje Svrake (općina Vogošća), a stanovništvo je pozvano na predaju i polaganje oružja na fudbalskom stadionu. Mještani Svraka, kako je pojasnio, predali su se u kasarni u Semizovcu i nakon deset dana su žene i djeca otišli u Brezu, dok su muškarci zatvoreni u “Nakinu garažu”.
“U ‘Nakinoj garaži’ boravimo oko 15 dana. Nismo smjeli izlaziti jer nam nisu dali. Svaki dan je bilo maltretiranja od nekih oficira, Srbijanaca, od gospodina Tintora tjelohranitelja”, rekao je Mujić.
Prema njegovom iskazu, “Tintorovi tjelohranitelji”, koje nije poznavao, jednom su nogama šutali dva momka, a trećeg su izudarali u prostorijama kuhinje.
Nakon 15 dana, kako je kazao, muškarci su pušteni i vraćeni kućama u Svrake, ali su morali spavati u “Planjinoj kući”. Od izvjesnog Nenada Grujića, kazao je svjedok, 10. ili 12. jula 1992. dobio je potvrdu za izlazak iz naselja.
Mujić je svjedočio na suđenju Jovanu Tintoru, bivšem predsjedniku Kriznog štaba općine Vogošća, optuženom za nezakonito zatočavanje, mučenje, premlaćivanje, tjeranje na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti počinjena na više lokacija, uključujući logore.
Halko Suljić je govorio o mješovitim stražama koje je držao u semizovačkom naselju Vranjak (općina Vogošća), a koje su trajale do napada na Svrake. Dan nakon napada, kako je rekao, pretreseno je njegovo naselje i muslimanski civili su ostali u kućama oko 20 dana, nakon čega je nastala panika jer je ubijen Safet Durak.
Suljić je pojasnio da su krenuli bježati, ali ih je u Semizovcu patrola vratila i zatvorila u dvije kuće, gdje su bili oko mjesec dana. “Mi muškarci smo kopali rovove i odvedeni smo u ‘Planjinu kuću’. Svaki dan smo išli na rad”, posvjedočio je Suljić.
U maju 1992. godine, kazala je Halima Mujkić, napadnuto je naselje Ahatovići. S najmlađim sinom ona je otišla u sklonište, dok su muž i dva starija sina ostali u kući. Nakon poziva megafonom da se civili predaju, pojasnila je, svi su izašli i vidjela je srpsku vojsku.
Žene, djeca i stariji su, kako je napomenula, razdvojeni od muškaraca, i vojska ih je povela u koloni prema šumi.
“Neko iz kolone je rekao da je to Tintorova vojska iz Ilijaša. Čula sam za njega iz priča, ali ga ne znam”, izjavila je svjedokinja, istaknuvši da je odvedena u Rajlovac, u neke kancelarije, i kasnije puštena.
Mujkić je posmrtne ostatke muža i sina pronašla 1996. godine.
Suđenje se nastavlja 18. septembra.
/PREUZETO SA BIRN BIH/
