Na suđenju za zločine počinjene na području Vogošće i Ilijaša, svjedoci Tužilaštva Bosne i Hercegovine ispričali su kako su zatočenici iz “Planjine kuće” vođeni na radove na borbene linije i kako su ginuli i bili ranjavani.
Osman Đogić rekao je da je živio u selu Vranjak (općina Vogošća) i da je bio angažovan u radnom vodu. Kazao je da su spavali u kućama, a da su se svako jutro morali javljati u policiju.
On je rekao da je tako bilo do određenih dešavanja 2. avgusta 1992. godine, kada je ubijena mještanka Fata Durak. Nakon toga, kako je ispričao, on i drugi mještani zatvoreni su u “Planjinu kuću”, gdje je bilo 100 do 150 ljudi iz raznih naselja.
Đogić je kazao da su iz “Planjine kuće” vođeni na radove da sijeku drva, a dva puta je vođen na brdo Žuč. Prvi put, kako je naveo, bio je 20. septembra, ali tada niko nije stradao.
Svjedok je ispričao da je 22. septembra po zatočenike došao autobus i da su ponovo odvezeni na Žuč. Smješteni su “u jednu rupu” i pripadnici srpskih snaga su uzimali po nekoliko zatočenika i vodili ih u “živi štit”.
On je rekao da su njega i još trojicu poveli Nebojša i Mirko Đukanović. Naveo je da je iz prage pucano prema rovu Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) a da su oni išli ispred vojnika. Kako je kazao, on i Avdo Tirić nosili su sanduk municije. Rekao je da je neko od vojnika zaprijetio da se dignu ili će ih pobiti.
“Avdo, kako je ustao, tako je rafalom pogođen u leđa”, prisjetio se Đogić, dodavši da je on tada ranjen.
Prisjetio se imena drugih zatočenika koji su poginuli i bili ranjeni.
Miladin Trifunović, nekadašnji komandant Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VRS), optužen je za učešće u širokom i sistematičnom napadu na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine. Kako se navodi u optužnici, Trifunović je davao saglasnost podređenima da civile zatvorene u “Planjinoj kući” koriste za radove na prvim linijama borbenih djelovanja, iako je znao da to nije sigurno.
Na pitanje branioca Aleksandra Lazarevića, svjedok Đogić je potvrdio da je upravnik “Planjine kuće” Branko Vlačo bio na Žuči kada su drugi put išli. Potvrdio je i da su Nebojša Špirić i Mirko Đukanović bili iz “Planjine kuće”, odnosno da je Špirić bio zamjenik upravnika. Sud BiH osudio je Vlaču na 13 godina zatvora kao upravnika logora na području Vogošće.
Svjedok Hikmet Brkić kazao je da je živio u Ilijašu i da je zarobljen 9. juna 1992. nakon što su imali sastanak sa komšijama srpske nacionalnosti, koji su im rekli da idu na informativni razgovor a potom na razmjenu.
On je izjavio da je predao oružje ko je imao, i da su odvedeni u školu u Ilijašu, gdje je od njih stotinjak 70 razmijenjeno, a 25 strijeljano. Kazao je da je on s nekolicinom prebačen u Podlugove, a zatim u “Planjinu kuću”.
Brkić je rekao da su bili udarani i vođeni da obavljaju radove, od cijepanja drva, utovara do kopanja rovova.
Prisjetio se kako su polovinom septembra rano ujutro postrojeni i kako je Vlačo određivao ko će ići taj dan na radove. Kazao je da su autobusom dovezeni na Žuč i smješteni u neku rupu.
“Dođu vojnici, kažu ‘ti, ti, ti… ideš, izađi napolje’. Ja sam bio na kraju, kad su mnogi poginuli”, prisjetio se Brkić.
Rekao je da su za vrijeme akcije njih četvoricu vodili prema jednom rovu i da je samo on preživio. On je nabrojao imena zatočenika koje je poznavao a koji su taj dan poginuli ili bili ranjeni, dodavši da je bilo stradalih i među vojnicima.
“Nas 13 se vratilo od punog autobusa”, kazao je Brkić.
Nastavak suđenja je 8. jula.
/preuzeto sa BIRN BIH/
