U nastavku suđenja Miladinu Trifunoviću, optuženom za zločin protiv čovječnosti počinjen na području Ilijaša i Vogošće, svjedok Optužbe je ispričao da je u septembru 1992. godine iz logora “Planjina kuća”, zajedno s još 50 zatvorenika, odveden u živi štit na brdo Žuč, gdje je veliki broj zarobljenika ranjen i ubijen.
Zaštićeni svjedok Tužilaštva BiH A-1 se prisjetio maja 1992. godine, kada je zarobljen i odveden u podrum željezničke stanice u Podlugovima, gdje je bilo oko 30 zatvorenika bošnjačke nacionalnosti iz Ilijaša. Nakon nekoliko sati provedenih u stanici, rekao je svjedok, odvedeni su u magacin “Iskra”.
Kazao je da je u magacinu bio do 17. augusta, kada ih, kako je opisao, specijalna policija autobusom odvozi u logor “Planjina kuća” u Semizovcu kod Vogošće. Tu su zatekli oko 70 zatvorenika iz Vogošće i Hadžića.
“Iz ‘Planjine kuće’ sam izvođen na rad. Išao sam na par mjesta, najviše na Žuč – kopanje rovova, tranšeja, sječa drva… Za vrijeme kopanja rovova vojska je na liniji bila, mi smo sami kopali. Ja sam četiri puta bio na živom štitu, dva puta na strijeljanju. Dok smo kopali, bilo je pucanja”, posvjedočio je, dodavši da je 7. januara 1993. na radovima ranjen u desnu butinu.
Prisjetio se septembra 1992., kada je sa oko 50 zatvorenika iz “Planjine kuće” odveden u živi štit na brdo Žuč. On je bio u grupi koju su vodili, kako je rekao, Srbijanci. Za vrijeme tog živog štita, kazao je svjedok, bilo je pucanja s obje strane i išli su blizu linija Armije Bosne i Hercegovine (ABiH). Tog dana, prema njegovom kazivanju, veliki broj osoba je ubijen ili ranjen. Od oko 50 odvedenih u “Planjinu kuću”, kako je rekao, vratilo se “oko 29 osoba”.
Naveo je da je jedne prilike ranjen na brdu Žuč kada je išao da izvlači “srpske ranjenike”.
Svjedok A-1 je iskaz dao na suđenju Miladinu Trifunoviću, kojeg Tužilaštvo BiH tereti, kao nekadašnjeg komandanta Vogošćanske (Crnovrške) brigade Vojske Republike Srpske (VRS), da je učestvovao u širokom i sistematičnom napadu na civilno bošnjačko stanovništvo s područja Vogošće i Ilijaša u periodu od jula do decembra 1992. godine.
Prema optužnici, Trifunović je davao saglasnost podređenima da zatvorene civile iz “Planjine kuće” koriste za radove na prvim linijama borbenih dejstava iako je znao da to nije bezbjedno.
Svjedok Asim Šehić je ispričao da je njegovo selo Gornja Bioča kod Ilijaša napadnuto 28. maja 1992., kada je mještanima bošnjačke nacionalnosti naređeno da idu u Osnovnu školu u Bioči, gdje je bilo oko 150 osoba, među kojima žene i djeca.
Nakon dva do tri dana, kazao je svjedok, prebačeni su u “Iskrin” magacin, gdje je proveo dva i po mjeseca, a potom u “Planjinu kuću”.
Kako je rekao, svakog dana je iz “Planjine kuće” odlazio na radove – kopanje rovova, tranšeja, kao i izvlačenje ranjenika. Za vrijeme radova, svjedok je naveo da nije bilo bezbjedno i da bi uvijek neko od zatvorenika poginuo.
Šehić je izjavio da je sa oko 50 zatvorenika odveden u živi štit na brdo Žuč kada su počeli donositi ranjene i mrtve.
“Tog dana je bilo poginulih zatvorenika. Vidio sam na licu mjesta mrtve kad sam prolazio do komandanta ‘Minje’. On je ranjen bio. I dok smo ga nosili, imao je motorolu i govorio je: ‘Pojačajte lijevo krilo’. ‘Minju’ smo donijeli tu do njihove komande, i poslali su me po još ranjenih (…) Od 50 zatvorenika, po mojoj procjeni, vratilo se oko 20”, ispričao je svjedok.
Naredno suđenje je zakazano za 18. januar 2021. godine.
/preuzeto sa BIRN BIH/
