FILM O KRALJICI KATARINI KOSAČA-KOTROMANIĆ AUTORICE NATAŠE BARTULA HEBERT PRIKAZAN SINOĆ U VOGOŠĆI
Ljubitelji historije, kulture i domaće filmske produkcije imali su priliku prisustvovati premijernom prikazivanju filma „Majka kraljica Katarina Kosača-Kotromanić”, autorice Nataše Bartula Hebert, koji je održan sinoć u kino sali JU KSC Vogošća.
Uz pomoć savremenih tehnologija i ljudske emocije nastao je film o bosanskoj kraljici, ali i o Bosni u najtežim trenucima. Neke priče ne nastaju zato što ih tražimo. One pronađu nas, polako nas uvode u svoj svijet i ne puštaju dok ih ne ispričamo do kraja. Za književnicu Natašu Bartula Hebert priča o kraljici Katarini Kosača-Kotromanić nije počela filmom, nego jednim mnogo ranijim susretom – sa Starobosanskim Dubrovnikom. Ono što je trebalo biti samo tekst o afirmaciji ovog srednjovjekovnog naselja, preraslo je u višegodišnje istraživanje, prvi historijski roman, a potom i u film koji danas oživljava jednu od najvažnijih ličnosti bosanske prošlosti.
Na prijedlog prijatelja Joze Jozića, člana Fondacije “Starobosanski Dubrovnik” Ilijaš, Bartula Hebert prihvatila je da napiše tekst o ovom historijskom lokalitetu. Nije ni slutila da će je tragovi prošlosti odvesti mnogo dalje – do života kraljice Katarine, posljednje bosanske kraljice i žene čija sudbina i danas nosi snažnu poruku o gubitku, vjeri, ljubavi prema domovini i nadi.
Iz tog istraživanja nastao je roman “Dubrovnik, grad nabožićki”, u kojem je književno oživjela dio historije srednjovjekovne Bosne, ali i život kraljice Katarine. Kasnije, na prijedlog novinarke Edine Kamenica, nastao je i drugi historijski roman – “Majka kraljica Katarina Kosača-Kotromanić”.
Godine provedene nad arhivskom građom, historijskim izvorima i stručnom literaturom pretvorile su književnu inspiraciju u ozbiljan istraživački rad. Posebno mjesto u tom radu zauzima pronalazak i prvi cjeloviti prijevod oporuke kraljice Katarine s latinskog jezika, dokumenta koji je postao jedan od važnih elemenata filma.
A onda je književna riječ dobila novu formu. Stranice romana zamijenile su filmske slike. Savremena tehnologija i umjetna inteligencija postale su alat kojim je oživljen svijet star više od pet stoljeća, ali emociju i dušu projektu dali su ljudi – glumci, novinari, umjetnici, historičari i prijatelji koji su svojim glasovima udahnuli život likovima.
Film „Majka kraljica Katarina Kosača-Kotromanić“ nije samo priča o jednoj kraljici koja je izgubila prijestolje, dom i djecu. To je priča o Bosni u njenim najtežim trenucima, o čovjeku koji i u izbjeglištvu čuva uspomenu na svoje korijene. U Katarininoj sudbini autorica je prepoznala univerzalnu poruku – da različiti putevi vjere mogu voditi istim vrijednostima: ljubavi, dobroti, praštanju i poštovanju.
Priča o kraljici Katarini tako je nakon više od pet stoljeća ponovo pronašla svoj glas. Ovoga puta kroz knjigu, film i ljude koji vjeruju da se baština čuva prenošenjem priča s koljena na koljeno, ali ovaj put u različitim umjetničkim formama.
Glasove posudili
Glasove u filmu su posudili: Duda Adžović – arheologinja; Mirza Adžović – muzičar i reper; Ruždija Adžović – novinar i književnik; Boris Bartula – profesor muzike i kompozitor; Sacha Bartula Hebert – učenik; Zlata Behram – novinarka; don Luka Brković – svećenik; Daniela Čolić – diplomatkinja, Ambasada Bosne i Hercegovine u Otavi; Haris Etemi – spiker; prof. dr. Adis Elias Fejzić – skulptor; Ines Faladžić – studentica germanistike; Jasmin Geljo – glumac; Enida Glušac – predsjednica Udruženja onkoloških pacijenata „Renesansa“; Rinko Golubović – spiker; Lara Hébert – učenica; Jureta Marioneta Ilić – članica Udruženja; Jozo Jozić – profesor filozofije; Edina Kamenica – novinarka; Milka Kovačević-Figurić – novinarka; Edin Krehić – književnik; Tihana Majstorović – psihologinja; Davud Mujanović – učenik; Faruk Sofić – glumac; Ivica Šarić – operski pjevač; prof. dr. Franjo Topić – teolog; Sadžida Viteškić-Majstorović – pjesnikinja; Slobodan Šoja – diplomata; Eldina Zolj-Balenović – novinarka.
