INDIRA SULJIĆ - MURATOVIĆ: IAKO SAM BILA MALA, SJEĆAM SE RATA U SREBRENICI -

Indira Suljić – Muratović je žena nježnog pogleda, ali duboko u očima nosi teret prošlosti koju nijedno dijete ne bi smjelo doživjeti. Rođena je u Srebrenici, gradu koji je nekada bio pun života, dječijeg smijeha, običnog mira… sve dok taj mir nije zauvijek prekinut u julu 1995. godine. Bila je dijete kad je počeo pakao. Nije razumjela zašto ljudi viču, zašto njena majka plače, zašto njen otac mora ići “na sigurno”, iako nikada nije došao nazad.

Ona je tada imala svega 2 godine, a danas, mnogo godina kasnije, ona je žena, ali uvijek će u sebi nositi onu izgubljenu djevojčicu. Djevojčicu kojoj su ukrali djetinjstvo, koja je hodala kroz šumu sa stotinama drugih, gladna, bosa i uplašena, tražeći spas. Učila je da živi sa sjećanjem, da nosi istinu, da šuti kad boli previše, i da govori kad je istina u opasnosti da bude zaboravljena.

Iako je život bio surov prema njoj, naučila je da se osmijehne, da završi školu, da radi, da voli, i da priča. Ona danas radi u Memorijalnom centru Sarajevo gdje mladima prenosi svoje znanje i istinu o svemu onome šta se događalo u proteklom periodu. Jer zna – svaka ispričana priča o Srebrenici je korak bliže istini, pravdi i sjećanju. Ona danas priča u ime onih koji to ne mogu. I svake godine, u julu, ponovo osjeti kako joj srce puca, ali i kako ponosno kuca.

Danas, iako je odrasla, nosi rat u sebi. U svakom osmijehu je tuga, u svakom julu bol, a u svakom bijelom nišanu u Potočarima – komadić njenog srca. Nije bilo lako odrastati bez oca, bez odgovora, u svijetu koji često zaboravlja. Ali ona ne zaboravlja. Nosi uspomene kao svete tragove, da podsjeća sebe i druge da je ono što se dogodilo u Srebrenici bio genocid – istina koju nikada ne smijemo prepustiti zaboravu.